„Rat i učestalost pojave raka nakon rata pitanje je na koje struka još nije dala jasan odgovor, a samim time zakon ne prepoznaje nas oboljele branitelje“, rekao je u Petrinji sisački branitelj Milan Savković – Lujo, koji se na poseban način uključio u akciju “Nismo svi jednaki” Udruge oboljelih od leukemije i limfoma. Humanitarnom akcijom želio je skrenuti pozornost na učestalost pojave raka nakon rata i vezu između pojave te bolesti i ratnog stresa (PTSP).

Cilj je, rekao je, utjecati na promjene, dopune ili izmjene Zakona i pravilnika o pravima branitelja, te na taj način pomoći svim braniteljima koji su oboljeli od leukemije, limfoma i ostalih malignih bolesti, budući u postojećim zakonima oboljeli branitelji nemaju nikakva prava. „Tražimo da se prizna status branitelja oboljelima od leukemije, jer primjera radi, oni koji su bili samo promatrači u Domovinskom ratu, a imaju leukemiju kao ja, njima je priznat status oboljenja, a mi to nemamo.

Kako se može jednom promatraču priznati status, a hrvatskom branitelju i dragovoljcu ne. To je žalosno“, dodaje Lujo. Iz Siska je prema Vukovaru krenuo 18. travnja, a na svom humanitarnom putu prešao je 5.000 kilometara diljem Hrvatske. Posljednja stanica bila mu je Petrinja. Rekao je i zašto: „ U Petrinji sam ostavio svoju mladost. Ovdje imam puno prijatelja, a među prvima sam sa svojom specijalnom jedinicom Osa u Oluji ušao u Petrinju 1996. godine.
Ovdje su moji prijatelji i suborci i zahvaljujem se svim Petrinjcima koji su mi dali potporu.“, rekao je Lujo. U Slavoniji i Baranji su ga dočekali biciklisti i sa njim se vozili 100-tinjak kilometara, a u Osijeku je dočekan od predstavnika i članova Udruge "Moje dijete“ . I u Petrinji nije bio sam. Dočekali su ga branitelji, suborci i prijatelji. Članovi Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata u čije ime mu je Darko Dumbović, predsjednik Koordinacije uručio prigodan dar.

U ime Grada Petrinje, potporu je dobio od Darinka Dumbovića, zamjenika gradonačelnika Petrinje. U Domovinskom ratu je bio pripadnik Specijalne policijske jedinice OSE, a sada je član Udruge branitelja oboljelih od leukemije. Ne bori se samo za branitelje, jer je jako puno i djece oboljele od leukemije, a kako je rekao, problema je mnogo, jer mnogi nemaju novca za liječenje. Tijekom svog putovanja u svim mjestima gdje je stajao, od Siska i Vukovara do Petrinje palio je svijeće uz spomenike poginulim braniteljima i u svim gradovima je bio dobro primljen. “Sretan sam jer sam svoj naum ostvario. Odao sam dužnu počast svim vitezovima poginulima u Domovinskom ratu, a dao sam i doprinos akciji moje udruge.

Ovu sam vožnju posvetio i svim hrvatskim vojnim ratnim invalidima i našim generalima u Hag-u, kojima tamo nije mjesto.“ Zahvalio se udruzi, sponzorima i donatorima i svima koji su ga dočekali i dali mu potporu u svim gradovima kojima je prolazio.“Gdje god sam došao bio sam lijepo dočekan i primljen, a puno mi je, čak i novčano pomogla moja udruga Specijalne jedinice Osa. Od toga sam novca kupio poklone oboljeloj djeci. Na Ose ću biti ponosan dok sam živ." Udruga oboljelih od leukemije i limfoma sa sjedištem u Čakovcu djeluje od 1998. godine, neprofitna je, a osnovana je sa svrhom pružanja pomoći oboljelima od teških malignih bolesti na području Hrvatske. Luji pomažu mnogi, a najveća potpora mu je njegova obitelj.

Samo je u mjesec dana svoje bolesti izgubio 20 kilograma, već je imao nekoliko operacija, izvađena mu je slezena, a bolest se proširila i na mjehur tako da ga čeka i jedna od najtežih operacija. No Lujo je hrabar i odlučan: “ Ja se ne bojim. Nisam se bojao ni u Domovinskom ratu. Što mora biti, bit će. Ili ću ja pobijediti bolest ili će ona pobijediti mene.“

petrinjskiradio.hr