Ispada da je u Kninu bio akvarij, a ne garnizon

Pisanje nove hrvatske povijesti koja se nije zbila tako se pedantno hekla da je pratiti taj sitni vez fascinantno. U novoj epizodi najprije na teren istrči famozna inicijativa mladih za ljudska prava koja je postavila ploču isprike uz cestu po kojoj se kretala krajinska vojska s civilima.

Zanimljivo, kad pišu povijest Bleiburga, onda su se tamo redovito povlačile vojne snage NDH, i to uz ‍žestok otpor. Oni koji su napuštali Knin redovito su samo “izbjeglice Oluje”! Nikad se ne govori primarno o povlačenju vojske pa ispada kao da su imali u Kninu akvarij, a ne garnizon! Na ploči stoji da ‍žrtvama nude “svoju ispriku za patnju u nedostatku isprike odgovornih”.

Gradska uprava ploču je maknula. Zar nije vrhunski cinizam uza sva iskustva koja bilje‍žimo u ovom, a bogami i u prošlom ratu, staviti prvu ploču u Hrvatskoj s tim sadr‍žajem baš u Knin, i to s tezom “da je to ploča o posljedicama rata i načinu ratovanja”? Uza sva stratišta nastala baš zbog “načina ratovanja”, uza sve Vukovare i Škabrnje kojima se nikad nitko nije ispričao!

Da je u Oluji stradao dio nevinog svijeta, to je jasno, no ako postoji minimum ratnih ‍žrtava u vojnoj operaciji tipa Oluja (govorim o ‍žrtvama za vrijeme operacije), onda je to valjda primjer Knina. Stradavanja nevinih civila, po logici činjenice da je Knin bio centar pobune, mogla su biti velika.

Ako bismo uspoređivali što smo u ratu vidjeli, mogla su ta stradavanja biti na rubu kanibalizma kao što je bio slučaj s Vukovarom. Ili poput iž‍ivljavanja nakon ‘45. kad su se drugovi natjecali u broju masovnih strijeljanja bez suda i zatrpavanja ljudi stjeranih u špilje - betonom! A moglo se stradavati kao u Kninu, koji valjda drž‍i rekord po minimalnom broju ranjenih i ubijenih! Sjetimo se samo Škabrnje, Saborskog, gospićkih sela, Karlovca, Lipika, Vukovara i mogao bih tako do zore...

Zašto te mlade čelnici HHO-a nisu podučili barem sada kad se diž‍e spomenik u Srbu da Boričevac vapi za pločom isprike “o posljedici rata i načinu ratovanja”? Ili mo‍žda za takvu ploču nema stranih donacija? Jer ako je doista riječ o gesti koju nosi ljudski žal zbog patnje, po kojem to kriteriju prva i jedina takva ploča pripada Kninu? Ploča za ‍žrtve “načina ratovanja” u gotovo netaknutom Kninu uz spaljeni Vukovar i stotine hrvatskih sela za koje do danas nema isprike?

Ilustracija tipičnog revidiranja povijesti! Po BiH se recimo ne snimaju filmovi o silovanim Bošnjakinjama, sad je aktualan scenarij gdje se silovana ‍žena zaljubi u srpskog silovatelja koji je neodoljiv i nakon toga! Šušak više nije heroj koji je goloruku zemlju naoruž‍ao, a bila je nenaoruž‍ana jer je Račan dopustio da se uzme oruž‍je. Ne, Šušak je drugo ime za zločin i treba mu ukinuti ulicu, a Račan je drž‍avotvorac kojeg je “cijela Hrvatska ispratila s više poštovanja od Tuđmana”! Ima još!

Neki dan je susjedni dnevni list objavio neviđeni hvalospjev Gabrielu Danunziju, ideološkom blizancu Benita Mussolinija, koji je u tom tekstu baš sve: i erotoman, i bonvivan, i knji‍ževnik, sve samo ne ono što je primarno – fašist koji je uz prateće zločine okupirao Rijeku! Medijski tragači za bilo kakvom naznakom neofašizma tragaju danonoćno, a samo koju stranicu dalje od njihovih sinekura, na dvije stranice koči se apologija okupatoru Rijeke bez ozbiljne riječi o njegovu fašističkom divljanju po istoj toj Rijeci.

19. kolovoz 2010
Tihomir Dujmović/VLM