U đakovačkoj prvostolnici blagoslovljen je spomen-kamen za Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini

Spomen-kamen koji obilježava masovna stratišta i grobišta u selu Ruševu u Požeštini, gdje su otjerani i ubijeni mnogi Đakovčani (prema izjavama svjedoka njih nekoliko stotina) nakon pada Đakova u ruke partizana 17. travnja 1945. blagoslovio je 5. rujna u đakovačkoj katedrali na sv. misi župnik i dekan Župe Svih svetih u Đakovu, vlč. Tomislav Ćorluka.

Nakon blagoslova svoje sjećanje na tragični događaj kada su odveli njegovog oca i ubili u Ruševu iznio je Stjepan Jakab iz Đakovačkih Selaca, koji je tada bio 7-godišnjak:

"Jedne kasne večeri u travnju 1945. nije se u našoj kući spavalo. Otac je sjedio na niskom kućnom stoliću, a ja sam mu bio u krilu. Vladao je strah i tješio me je, te mi je pričao priče. U to se začulo kucanje na prozor. Majka se javila. Bila su to dva odbornika iz sela i pitala su: 'Snašo, gdje ti je čovjek?' Majka je rekla da nije kod kuće, a drugi je povikao: 'Šta lažeš!' Kuća je istovremeno opkoljena s nekoliko partizana. Dvojica, naoružana na brzinu, upala su u sobu i uz grubo ponašanje vezali su mom ocu ruke. Ja sam plakao i držao se za njegove noge. Odbacili su me u kut sobe. Moj otac je otišao bez pozdrava i to nam je bila užasna noć. Odveden je u kuću jednog odbornika iz sela, a tamo je već bilo ljudi. Pomoći nije bilo, samo bespomoćni plač. Idućeg, proljetnog travanjskog, sunčanog i prohladnog dana po kaldrmi se dobro čulo koračanje i topot. Narod je izašao van, a izašli smo i majka i ja. Prolazila je kolona zarobljenika vezanih po četiri i tjerani su prema brdima, prema Ruševu. Bilo ih je oko 40 različite starosne dobi. Moj otac je bio treći u prvom redu.

Nakon 3 tjedna stigla je poruka da su pobijeni i zakopani. Čovjek koji ih je zakapao našao je sliku, prema kojoj je ustanovio da su to ljudi iz Selaca. Odmah se tražio način kako ih dovesti i ponovno je trebala dozvola seoskog odbora. Uz pomoć komesara Zupčića krenuli su zaprežnim kolima prema Ruševu i dobro se sjećam da je on sjeo u prva kola i vjerojatno, da nije bilo njega, ne bi ih bilo moguće dovesti. Majka je pričala da su Selčani bili zakopani u gornjem redu i kada su ih vadili nije bilo puno zemlje. Svatko je po nekoj oznaci prepoznao svoje, tako da je sedam Selčana dovezeno u selo.

Zaprežna kola s mojim ocem bila su postavljena nekoliko sati u našem dvorištu. Otvorili su škrinju i tko je htio, mogao ga je vidjeti. Plakao sam, jer mi ga nisu dali vidjeti. Ipak, skočio sam na kola i vidio sam ga, a bolje da nisam. Dugo sam poslije toga trpio strah. Nije imao nos, uši i oči, a stric mi je kasnije rekao da je zaklan i pretpostavljam da su bili živi mučeni. Sahranjeni su 16. svibnja 1945. na groblju u Đakovačkim Selcima." - završio je vidljivo potresen svoje svjedočenje Stjepan Jakab, danas 73-godišnjak.

Po završetku mise spomen-kamen su djeca žrtava iz Ruševa, Blaženka Rac r. Verhas i Stjepan Jakab predali spomen-kamen članovima Motokluba Đakovo, koji će ga predvođeni predsjednikom kluba Miroslavom Lasićem Ćisom odvesti u Udbinu. Ruševski spomen-kamen bit će, između ostalih, prikazan u ulaznoj procesiji na sv. misi u subotu, 11. rujna prigodom blagoslova novoizgrađene Crkve hrvatskih mučenika na Udbini na Dan hrvatskih mučenika. Materijal od kojega je kamen izrađen je s područja Ruševa, a svoj rad i obradu je donirala tvrtka "Kamen-Štimac" iz Kuševca.

Na Dan hrvatskih mučenika iz Đakova će biti organizirano spomen-hodočašće u Udbinu. Prijave se zaprimaju u Župnom uredu Svih svetih u Đakovu gdje se mogu dobiti dodatne informacije. Organizatori ovog spomen-pohoda su Hrvatski obredni zdrug "Jazovka" - Krilo Đakovo, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika - Ogranak Đakovo i Župni ured Svih svetih u Đakovu.

Predsjednik HOZ-a Jazovka, Krila Đakovo: Pero Šola