Da se podsjetimo: Kako je UN uveo embargo na uvoz oružja RH?

24.09.1991. Vijeće sigurnosti izglasalo je Rezoluciju br. 713. kojom se uvodi embargo na uvoz oružja bivšoj Jugoslaviji. Kao jedan od najodgovornijih za uvođenje tog embarga smatra se Hrvat, g. Budimir Lončar - tadašnji ministar vanjskih poslova SFRJ, danas savjetnik predsjednika RH Stjepana Mesića. Žarko Domljan: "U uvjetima kada je nenaoružana Hrvatska stajala nasuprot jednoj od najbolje opremljenih europskih armija to je zapravo značilo vezanje ruku žrtvi i poziv agresoru da s njom po kratkom postupku obračuna. Govoreći o vojnom odnosu snaga P. Garde piše: »Nestašica naoružanja bila je dramatična. Rijetko se u europskoj povijesti mogao vidjeti takav nesrazmjer snaga. Tijekom 44 godine svi su se hrvatski izvori crpili za financiranje vojske koja ih danas napada... Što se tiče embarga na oružje, koji je nametnut u početku sukoba, on uopće ne smeta agresoru, ali sprječava žrtve da se brane« (Garde, str. 353 i 410)."

Činjenice govore slijedeće:

1. Uvođenje embarga Vijeće sigurnosti UN objašnjava “činjenicom da je SFRJ pozdravila namjeru VS UN-a, u pismu upućenom od njezina predstavnika i “nakon što je saslušana izjava ministra vanjskih poslova Jugoslavije”.
2. Britanska znanstvenica Carole Hodge u knjizi “Britanija i Balkan” govori da je najveći zagovornik embarga bila britanska diplomacija, koja se obratila Budimiru Lončaru, a ovaj naložio Vladislavu Jovanoviću, Miloševićevu čovjeku u UN, da pošalje pismo Vijeću sigurnosti. Potom i sam Budimir Lončar daje izjavu pred VS, tražeći uvođenje embarga.
3. Hodge James Gow, britanski stručnjak za pitanja Balkana, navodi da je Lončar “molio da Vijeće sigurnosti uvede Hrvatskoj embargo”. Lončar je, nakon rada u UN, na poziv predsjednika Mesića postao njegov vanjskopolitički savjetnik. (Podaci su preuzeti iz Večernjeg lista, 24.09.2006. iz članka "Lončar '91. osudio Hrvatsku na smrt", autor Davora Ivankovića)

Iz Ureda predsjednika Stjepana Mesića 26.09.2006. uslijedio je odgovor. Novinar Večernjeg lista optužuje se za napad na predsjednika, preko teksta o Budimiru Lončaru, a njegov članak se naziva "jeftinim pamfletom". Budo Lončar se predstavlja kao branitelj mira i prikriveni borac za Hrvatsku. Kao glavni argument, naveli su da se Lončar "borio da onemogući jačanje onih koji su radili na tome da Hrvatsku unište". Jer je embargom spriječen za JNA navodni dogovoreni uvoz velike količine oružja iz Rusije.

Ovakvo opravdanje ne bi progutao ni pučkoškolac. Zašto?

Zato jer je JNA već tada raspolagala s 20.000 artiljerijskih oruđa, 1600 tenkova, 1150 oklopnih transportera, 489 ratnih zrakoplova, 165 helikoptera, 200 ratnih brodova, a imala je i 160 višecijevnih raketnih bacača. Što bi bitno promijenilo sve i da je JNA dobila to rusko oružje? Što je tada imala Hrvatska? 20 000 vojnika i isto toliko automatskih pušaka, ništa više. Kako je to Lončar onemogućio JNA da uništava Hrvatsku?

Isti novinar V. lista u svom odgovoru od 27.09.2006. navodi kako je sam predsjednik Mesić 1991. god. upozoravao svjetske političare da je embargo strašna nepravda. Citirao je Mesićevu rečenicu iz 1992.:" “Embargo je kao da silovatelja i mladu djevojku zaključate u istu prostoriju, a zatim zabranite, naredite da im nitko ne smije pomagati”. Dakle, predsjednik Mesić je 1991. i 1992. osuđivao embargo, a 2006. iz njegovog ureda se embargo indirektno opravdava ili umanjuje njegov značaj. A Clintonov veleposlanik Peter Galbraith je, kao svjedok u Haagu, rekao da su uvođenjem embarga Hrvati i Bošnjaci ostali bez obrane.

Situacija u Hrvatskoj 1991. god. je bila teška. Hrvatska nepriznata, slabo naoružana, a JNA i pobunjeni Srbi presijecali su je na nekoliko odvojenih cjelina. Počela je odlučujuća bitka za Vukovar, JNA razara i Zadar i Dubrovnik. Embargo je tada za RH zaista značio smrtnu presudu Hrvatskoj, ma koliko puta netko mijenjao svoje stavove ili prikrivao ono što je učinio 1991.

Istina je kako se predsjednik Mesić svojevremeno zalagao za rušenje Jugoslavije i osamostaljenje Hrvatske i zbog toga ima neprijeporne zasluge. Valjda je i vrapcu na grani jasno kako se Budo Lončar kao ministar vanjskih poslova SFRJ borio za očuvanje Jugoslavije i ta se činjenica teško može drugačije preoblikovati. A Carlos Menem? Hvala mu ako je dao doprinos obrani Hrvatske, iz uvjerenja ili za lovu, svejedno. Želim mu pošteno i pravedno suđenje.

www.ddrrh.com