Prva žrtva domovinskog rata Josip Jović rođen je u mjestu Aržano (Dalmatinska zagora), općina Imotski. Josip je odrastao uz majku Mariju,oca Filipa,brata Tomislava i sestre Franku,Mirnu i Anitu.
Prolazio je odgoj kakav su iz njegovih krajeva stoljećima prolazile generacije šibane raznim vjetrovima i državnim uređenjima.I dok se na vjetar-buru gledalo kao nešto «domaće», državna uređenja su uvjek bila protiv volje Josipovih predaka i susjeda. Jer vladari kojima se služilo imali su prečesto imena kakve nismo mogli naći u katoličkim kalendarima.
Primajući Svete sakramente u svojoj crkvi,Josip je nastavio vjeru kojom su vjekovima naši preci izražavali privrženost Bogu i hrvatskom narodu. Završavajući osnovnu školu u rodnom Aržanu,već je znao koje su pjesme naše»,a koje»njihove». Prepoznao je problem.Naime, naše pjesme su bile redovito zabranjene,a njihove su nas «maltretirale . I ostvario mu se san. Kad je na prvim demokratskim izborima u Hrvatskoj pobjedila opcija koja je htjela svoju vojsku i svoju državu,Josip se dragovoljno 05.08.1990 u Zagrebu priključio u policijski sastav Mup-a Republike Hrvatske.
Ponosan na odoru Hrvatskog redarstvenika,bezpogovorno izvršava zadaće osiguranja važnih državnih objekata i institucija.Sudjeluje u obuzdavanju srpskog ekstremizma na prostoru Pakraca,Ljubova.
Jedna od sličnih zadaća bila je i kobnog 31.ožujka 1991,na blagdan katoličkog Uskrsa.Zadaća je bila;uspostava javnog reda i mira na prostoru Plitvica,koje su protiveći se novoj Hrvatskoj vlasti,zauzele srpske paravojne formacije potpomognute od tzv»JNA». Srpski teroristi pogodili su Josipa kod zgrade pošte.Iako je imao pancirku i brzo medicinski zbrinut,nažalost, preminuo je na putu prema helihopteru. Ubili su ga potomci onih koji su služili «đenerala dražu»,a poslije primali mirovine kao sudionici» nor-a». Ubili su ga oni koji su mislili vječno voditi sve državne institucije u RH, a u stvarnosti su imali ista razmišljanja kao i «vožd»iz Požarevca.
Josip Jović,prva žrtva domovinskog rata,pokopan je uz vojne počasti,13.travnja 1991.na mjesnom groblju u Aržanom.
Na sprovodu je nazočilo preko 50 000 ljudi iz Dalmacije,Hercegovine i šire.Starci iz Josipova kraja jednoglasno bi zaključili:više je bilo naroda nego kad je Stjepan Radić 1926 prolazio kroz Cistu Provo.
Štujući Josipovu žrtvu,posmrtno mu je dodjeljen časnički čin:bojnik,spomenica dom.rata,odličje reda Petra Zrinskog i Krste Frankopana,plaketa 1.gardijske brigade «Tigrovi», i plaketa Mup-a. Zahvalu svojih mještana je dobio na način da njegovo ime nose:prometnice Aržano-Lovreć-Proložac,regionalni vodovod Buško blato-Zidine-Aržano,malonogometni turnir u Aržanom,športsko društvo Aržano itd.
Na Uskrs 1994,mještani su mu se odužili na način da su mu izgradili i otkrili spomen obilježje.
Neki će reći dosta,ali autor ovog članka će reći: premalo za žrtvu koju je Josip dao za Domovinu.
Pitam sebe i druge: zašto u većim hrvatskim gradovima i mjestima nema ulica,trgova i ustanova koje nose ime po »Tigru» Josipu Joviću, a u isto vrijeme mnogi za počasnog građanina imaju «čovjeka koji je najviše popio hrvatske krvi», pa čak i onog koji je tvrdio da Hrvati nemaju svoj jezik i da je njihov jezik srpski..I taj je još uvijek počasni građanin naše metropole.
Poznavajući pokojnog Josipa(rođen sam jedva 10-ak km dalje),siguran sam da bi rekao:borili smo se za Hrvatsku,sve ostalo je nevažno.I sigurno bi rekao da nas nitko nije oslobodio 1945 kako to uporno ponavljaju neki kod kojih je temeljna boja:crvena.
Sjećajući se Josipa Jovića i 18-tu godišnjicu njegove pogibije,predlažem da svi koji misle pozitivno neka pokušaju nagovoriti nekog «općinara»ili gradonačelnika da dajući ime nekoj ustanovi ili ulici po Josipu-simbolu Demokratske Hrvatske.
Jer ako štuješ Domovinu-štuj i njene Vitezove!.
Dinko Sučić
Prva žrtva domovinskog rata Josip Jović rođen je u mjestu Aržano (Dalmatinska zagora), općina Imotski. Josip je odrastao uz majku Mariju,oca Filipa,brata Tomislava i sestre Franku,Mirnu i Anitu.
17. veljače 2012. godine, u povodu obilježavanja 18-te godišnjice pogibije heroja Domovinskog rata Damira Tomljanovića – Gavrana , Udruga PSG SOD ''Damir Tomljanović – Gavran'' i Grad Zadar organiziraju odlazak autobusom na dostojanstveno obilježavanje godišnjice pogibije koje se održava u Krivom Putu kod Senja.
Zbog najava ponovnog pogoršanja vremena u noći s četvrtka na petak, kada se očekuje mjestimično stvaranje snježnog pokrivača, ponajprije u Gorskome kotaru, Lici i Dalmaciji, Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS) poziva sve službe na terenu i građane da pojačaju čišćenje snijega, posebice pješačkih zona te prilaza institucijama i ustanovama.
Gledatelji HTV-a će, kada se na programu prikazuju filmovi sa srpskog ili BiH govornog područja, imati mogućnost da, ako to žele, uključe titlove za film te ga prate s hrvatskim podnaslovima, dok će oni kojima to nije potrebno film moći pratiti bez njih, objavljeno je na HRT-ovim web stranicama.
Optužnica za ratni zločin u Sisku, odnosno ubojstvo 24 civila srpske nacionalnosti 1991. i 1992. postala je pravomoćna nakon što je izvanraspravno vijeće osječkog Županijskog suda odbilo, kao neosnovane, prigovore optuženih Vladimira Milankovića i Drage Bošnjaka.
Na sinoćnjoj utakmici Hrvatske i Ukrajine u splitskoj Spaladium Areni na intervenciju predstavnika UEFE zaštitari su skinuli hrvatsku zastavu s natpisom: "Volim svoju domovinu i Antu Gotovinu".
Petnaest braniteljskih udruga, većinom sa zadarskog područja, danas je izvijestilo da će osnovati timove za pomoć u prevladavanju vremenskih neprilika i staviti ih na raspolaganje Kriznom stožeru Grada Zadra i Zadarske županije.
Ispod površine posve nepotrebne rasprave o pravopisu, jer pravopis imamo ali ne i službeno odobrenje za njegovu uporabu, skrivaju se mnogo opasnije tendencije razaranja same biti hrvatskoga jezika, novo negiranje njegove povijesti i samosvojnoga razvitka, te stara nastojanja da se standardni suvremeni hrvatski jezik što više približi srpskom, u svrhu oživljavanja odbačene floskule o nepostojećem hrvatsko-srpskom jeziku koja prati opet narasli velikosrpski kulturni imperijalizam.