U ovom znaku pobjeđuješ

"Da, Hrvatska vojska ima sedam gardijskih brigada. Sve dobro ustrojene i opremljene. Ima jedna udarna. A to je četvrta."
Riječi su ovo ratnog ministra obrane Gojka Šuška izrečene u vojarni na Dračevcu, 28. travnja 1995. godine, povodom četvrte obljetnice utemeljenja 4. gardijske brigade.

Moć, snaga i odlučnost
Tri dana prije Bljeska i nešto više od tri mjeseca prije Oluje, ključnih vojno-redarstvenih operacija u Domovinskom ratu, ove riječi nisu bile u funkciji podizanja borbenog morala i ohrabrenja. Vidjevši ispred sebe postrojenu samu moć, snagu i odlučnost, utjelovljenu u čvrste mladiće i djevojke krševite Dalmacije i kršne Hercegovine, nije mogao Ministar ne primijetiti ono nešto po čemu se Četvrta razlikovala od ostalih.

Tim je riječima Gojko Šušak odao priznanje 4. gardijskoj brigadi za sve dotad učinjeno u obrani i oslobađanju Domovine, ali je nekako istodobno naslutio pobjednički i slavni doseg gardista u crvenim beretkama. Svojim motom, In hoc signo vinces, otisnutim na grbu brigade, četvrtaši su, poput Konstatina velikog, na nebu vidjeli križ žrtvovanja i poruku da će u njemu, i po njemu pobijediti. Svojim časnim držanjem u ratu, borbom i žrtvovanjem uspjeli su pobijediti, u početku daleko nadmoćnijeg, neprijatelja, upravo iz razloga što su bili ratnici svjetlosti, ljubavi i mira.

Nemamo pravo na zaborav
Danas, četrnaest godina poslije tog govora i osamnaest od utemeljenja 4.brigade ZNG, pitamo se što je ostalo od svega.
Jesu li 194 poginula i petorica nestalih, stotine u ognju rata ranjenih i tisuće tjeskobnim mirom obezvoljenih i raspršenih, dovoljan razlog da ne zaboravimo? Imamo li pravo na luksuz zaborava?

Narod koji ne pamti svoju povijest i koji ne čuva uspomenu na žrtve prinijete na žrtvenik vlastite slobode - nema budućnosti.
Mi moramo znati da je tek ova generacija Hrvata uspjela prekinuti višestoljetnu agoniju svojevrsnog ropstva i nemoći. Do Domovinskog rata sve naše bitke, vođene pod tuđim krunama, bile su tek kaljenje za ono što će se dogoditi u zadnjem desetljeću dvadesetog stoljeća.

Velik je to povijesni iskorak, i vjerojatno ga nismo niti svjesni. Trebat će dosta truda i vremena da taj iskorak postane čvrst stav, mišljenje i trajno opredjeljenje. Jer rat za Domovinu nije avantura, nego je iz korijena potegnuta sva snaga i moć da se bude svoj na svome.

Tihe molitve za suborce
Zato danas na obljetnicu utemeljenja Četvrte brigade zastanimo na trenutak sa svim svojim poslovima, zaustavimo sve tekuće trake svakodnevnice, saberimo se, i u tišini dotaknimo Ljubav i neprolaznost snova naših dragih suboraca; snova koje ni detonacije smrtonosnih mina i granata nisu prekinuli.

Oni su bili hrabri i odlučni zato što su znali da neće umrijeti, znali su da će, trenutkom prelaska iz jednog u drugi svijet, nastaviti snivati, i da ćemo mi našim tihim molitvama paziti da ih nitko ne probudi.

dalmacijanews.hr