Vinko Šimunić Bubanj, istinski heroj Domovinskog rata

Vinko Šimunić Bubanj je legenda u Bibinjama, no po onom što je ovaj čovjek učinio sigurno bi bio među prvima koje treba prozvati herojima Domovinskog rata.
Bubanj je najpoznatiji kao zapovjednik bibinjske satnije koja je bila u sastavu 159. brigade. Ova je satnija držala južnu stranu Križa, nekadašnje radarske stanice JNA iz koje su pobunjeni Srbi i jugovojska terorizirali Zadar i širu okolicu. Iz brojnih bunkera gađani su ciljevi po Magistrali i samom Zadru, tu su bili postavljeni protuavionski trocjevci, ZiS-ovi...

Oslobodilačka akcija je pripremana i realizirana u svibnju 1992. godine i u Zadru se u to vrijeme slavila isto toliko kao i primanje Hrvatske u UN, koje se zbilo točno zadnjeg dana operacije Jaguar.

- Bila je to zajednička akcija, topništvo je omogućilo specijalcima MUP-a da se probiju, a mi smo čuvali cijelu južnu stranu, pokrili smo ih tako da nisu mogli ni nosom proviriti, kaže Bubanj, posebno ponosan što u samoj akciji njegova postrojba nije imala gubitaka.

Nekima je ova akcija bila dovoljna za cijeli rat, a Bubnju je bila samo jedna od brojnih. U ratu je bio od prvih dana, među ostalim organizirao je transport tenkova iz vojarne u Bjelovar za južno bojište, a samo o onome što je radio kao ronilac na održavanju pontonskog mosta u Novskom ždrilu, mogao bi se snimiti film.

- Četnici su pontonski most gađali odmah nakon što ga je predsjednik Tuđman otvorio u kolovozu 1993. godine. Zajedno s Đenkom Perošem imao sam zadatak "krpanja" pogođenih mauna. Ne jednom se dogodilo da sam bio u moru dok su granate padale... Inženjeri iz Brodosplita su se hvatali za glavu kako je to Bubanj radio - po proračunima to se nije moglo tako. Pod morem bi prosvrdlao debele čelične stijene oštećene maune, stavio na to blažujku i cementom zaštitio.

Samo da promet može dalje ići preko tada jedine veze Dalmacije s Hrvatskom. Bilo je situacija da bih šćućuren uz rub maune po sat-dva čekao da prođe napad, pa onda ponovno u more...

Najteže mu je, kaže, ipak bilo kod Novigrada, u akciji Maslenica, kad se njegova grupa našla između dviju artiljerijskih vatri. Bio je zapovjednik i na Velebitu, pa južnije... A danas se bavi onim što najviše voli - roni.

I sada, u 61. godini života, zna zaroniti do 60 metara, i to bez ronilačkog odijela, samo s bocom kisika, maskom i perajama. Upravo ovih dana radi na vađenju broda potopljenog u nekadašnjem tunelu jugovojske na Dugom otoku u blizini Dragova.

I zabavlja se, kaže, igrom s velikim jastozima koji žive na tim dubinama, ne lovi ih, nego naprosto uživa u dodiru s tim neobičnim stvorenjima. A za svoj gušt izgradio je kamenu kuću i maslinik na brdu iznad Bibinjskog polja, odakle puca pogled na Velebit, a i na Križ na kojem je izvojevao pobjedu.

Akcija Jaguar

Na Križu je godinama bila radarska postaja bivše jugoslavenske vojske jer se s te točke kontrolira golemo područje. Brigadni general Mladen Fuzul, dragovoljac iz Bibinja, kaže da je Križ imao izrazitu stratešku važnost.

S te kote, koja je na 152 metra nadmorske visine, vidi se čak 26 mjesta na zadarskom području, a topovi su mogli gađati ne samo Zadar, koji je kao na dlanu ispod brda, nego sve u krugu do Biograda, Rivnja, Petrčana, Posedarja. A ova utvrda je pala u akciji Jaguar.